Ništa nije samo po sebi dobro ili loše, takvim ga čini način razmišljanja. Čovek, ako dopusti da ga savladaju nervoza, strah, mržnja, ne može da vidi rešenje problema jer u svemu vidi samo loše stvari. On postaje bukvalno slep za rešenje koje mu se nalazi ne dalje od sopstvenog nosa.
Čovek je emocionalno nezreo ako dopusti da ga iznervira i izvede iz takta neki novinski članak ili izjava sa kojim se ne slaže. Može se izraziti neslaganje i bez negativnih posledica. Iznervirati se zbog nečega što trenutno ne možeš promeniti, negativno utiče na naše telo. Time sebi činimo zlo.
Ključ sreće je u samom čoveku. Ne treba trošiti svoju energiju (a samim tim i zdravlje) u pokušajima da se promene druge osobe, treba menjati sebe. Naučite se da budete smireni, ne reagujte burno, razmislite prvo.
Sve što hoćete da vama ljudi čine, činite i vi njima. Početak promene vašeg života na bolje je u vama samima. Akcija je na vama, a reakcija će doći sama po sebi. Čovek je biće navika, a navika ide iz podsvesti. Neka vam sreća postane navika.
Ništa nije u tolikoj meri unapred određeno da se ne može promeniti. I nikad nije kasno početi sa promenama sebe. Samo treba hteti.
Svako rešenje je uvek sadržano u problemu i svaki odgovor u pitanju. Treba samo disciplinovati um. Usredsrediti pažnju. Nije lako ali vredi. Kada vam pažnja odluta ka negativnom razmišljanju, vratite je mislima o tome da vam to šteti. Ako vam se ne smeje, vi se silom naterajte na osmeh. Prevarite samog sebe. Mimikom lica tj. osmehom, mozgu šaljete pozitivne impulse i on proizvodi hormon sreće. Bio iskren ili ne, osmeh je osmeh. Lekovit i delotvoran. Vremenom vam to prelazi u naviku i vi ćete sreću i osetiti. Probajte, izgleda šašavo ali deluje.
Širom otvorite oči kada želite nešto da postignete. Svoju metu niko ne može pogoditi zatvorenih očiju. Zato poradite na sebi i svom razmišljanju. Kritika vas neće povrediti ako joj vi to ne dozvolite. Strahovi? Većina njih i nisu realni. Zasnovani su na našim mislima. Zato su kao senke, a senke nisu materijalne. Dakle, ne postoje zapravo.
I na kraju, budite sebični. Oprostite sebi i drugima, okrenite drugi list i krenite dalje, jer praštati je krajnje sebično zato što ono što želite drugima, želite u stvari sebi samima.
PS. Čovek kada daje savete drugome, daje ih u stvari samom sebi, naš um to pamti i sam počinje tako i da deluje... 😉
Čovek je emocionalno nezreo ako dopusti da ga iznervira i izvede iz takta neki novinski članak ili izjava sa kojim se ne slaže. Može se izraziti neslaganje i bez negativnih posledica. Iznervirati se zbog nečega što trenutno ne možeš promeniti, negativno utiče na naše telo. Time sebi činimo zlo.
Ključ sreće je u samom čoveku. Ne treba trošiti svoju energiju (a samim tim i zdravlje) u pokušajima da se promene druge osobe, treba menjati sebe. Naučite se da budete smireni, ne reagujte burno, razmislite prvo.
Sve što hoćete da vama ljudi čine, činite i vi njima. Početak promene vašeg života na bolje je u vama samima. Akcija je na vama, a reakcija će doći sama po sebi. Čovek je biće navika, a navika ide iz podsvesti. Neka vam sreća postane navika.
Ništa nije u tolikoj meri unapred određeno da se ne može promeniti. I nikad nije kasno početi sa promenama sebe. Samo treba hteti.
Svako rešenje je uvek sadržano u problemu i svaki odgovor u pitanju. Treba samo disciplinovati um. Usredsrediti pažnju. Nije lako ali vredi. Kada vam pažnja odluta ka negativnom razmišljanju, vratite je mislima o tome da vam to šteti. Ako vam se ne smeje, vi se silom naterajte na osmeh. Prevarite samog sebe. Mimikom lica tj. osmehom, mozgu šaljete pozitivne impulse i on proizvodi hormon sreće. Bio iskren ili ne, osmeh je osmeh. Lekovit i delotvoran. Vremenom vam to prelazi u naviku i vi ćete sreću i osetiti. Probajte, izgleda šašavo ali deluje.
Širom otvorite oči kada želite nešto da postignete. Svoju metu niko ne može pogoditi zatvorenih očiju. Zato poradite na sebi i svom razmišljanju. Kritika vas neće povrediti ako joj vi to ne dozvolite. Strahovi? Većina njih i nisu realni. Zasnovani su na našim mislima. Zato su kao senke, a senke nisu materijalne. Dakle, ne postoje zapravo.
I na kraju, budite sebični. Oprostite sebi i drugima, okrenite drugi list i krenite dalje, jer praštati je krajnje sebično zato što ono što želite drugima, želite u stvari sebi samima.
PS. Čovek kada daje savete drugome, daje ih u stvari samom sebi, naš um to pamti i sam počinje tako i da deluje... 😉
29.09.2019.
Нема коментара:
Постави коментар