недеља

MOJ TAJA

10.08.2019.
Sedoh malo da filozofiram, ali misli mi prekida sećanje na mog tatu. Danas je tačno 13 godina kako ga nema. Mnogo mi nedostaje. Bio mi je veliki oslonac, uvek spreman da sasluša i posavetuje. Pametan čovek koji je umeo da prepozna kada treba da pričamo, da na vreme ukaže na šta treba da obratim pažnju  i šta me sve može snaći u životu. Čisto da me pripremi.
  Hvala ti tata na pametnim savetima, hvala ti što si bio dobar roditelj, hvala ti na svemu. Da nije bilo tebe, ne bi znala kako treba rasporediti novac, kako štedeti, kako prepoznati ko je dobar a ko loš čovek, kako ceniti ono što imaš... Ne bi znala šta znači podrška porodice, šta god da se desi da je ona uvek tu za mene i ja za nju.
  Mnogo te volim tata i mnogo mi nedostaješ i dalje. To nikad proći neće. Kažu da vreme leči sve, ali lažu. I dalje boli, mnogo boli.
  Sklonost ka pisalju i ljubav prema prirodi sam nasledila od tebe i ti zaslužuješ da jedna priča bude posvećena tebi. Ovo je moj blog i ja mogu da pišem o kome hoću, a jedan takav čovek kakav si ti bio, to i te kako zaslužuje.

Нема коментара:

Постави коментар

Koža pamti