среда

Manastir Novo Hopovo

 Manastir Novo Hopovo je osnovan početkom XVI veka i on je zadužbina despota Đorđa Brankovića.

Monasi iz Novog Hopova su često odlazili u Rusiju po pomoć. Da su tamo ne samo rado primani već i veoma cenjeni vidi se iz povelje koju su dobili 1641. godine od ruskog cara, da novohopovski monasi (bilo ih je tada šezdesetak) mogu svake sedme ili osme godine dolaziti za pomoć u Rusiju. Manastir je teško stradao 1684. i 1688. godine od Turaka i tada su monasi sa moštima sv. Teodora Tirona bežali u Šabac (bilo ih je preko sto), a onda u manastir Radovanšnicu.  Obnova je započela već sledeće godine.

Novo Hopovo je negovalo kult sv. ratnika Teodora Tirona i u njemu se danas ispred oltara u jednom, velikom kivotu  čuvaju njegove mošti. Sveti Teodor Tiron (umro 306.) je hrišćanski svetitelj i velikomučenik. Ovaj svetitelj je prvi svetac-zaštitnik grada Venecije Kao regrut stupio je u vojsku, u puk Marmaritski, u gradu Amasiji (današnja Turska), kada je otpočelo gonjenje hrišćana pod carevima Maksimijanom i Maksiminom. Pošto Teodor Tiron nije krio da je i on hrišćanin, osuđen je i zatvoren u tamnicu. Tamnica je zatvorena i zapečaćena jer je sudija želeo da ostavi Teodora da umre od gladi. U hrišćanskoj tradiciji pominje se da mu se u tamnici mu se javi Isus Hristos i ohrabrio ga govoreći: "Ne boj se Teodore, ja sam sa tobom. Ne uzimaj više zemaljske hrane i pića, jer ćeš biti u drugom životu, večnom i neprolaznom, samnom na nebesima." Takođe hrišćani veruju da se u tom času javilo mnoštvo anđela u tamnici i da se je cela tamnica osvetlila,a da su stražari videli anđele obučene u belo i da su se vrlo uplašili. Posle toga je sveti Teodor izveden iz tamnice, mučen i na smrt osuđen. Bačen je u vatru. Ubijen je 306. godine.

Mnogo je manastira na prostoru Fruške gore, a svaki je lep za sebe i zaslužuje da se vidi. Neki liče jedan na drugog, a neki imaju i svoju posebnu lepotu koja ga izdvaja od mnoštvo drugih. 

Lepota je u oku posmatrača, kažu naši stari mudri ljudi.









13.06.2021.

Нема коментара:

Постави коментар

Koža pamti