понедељак

Golubačka mušica

 Golubačka mušica (latinski: Simulium reptans golubacense) je vrsta insekta (endemska) za područje Srbije, a posebno za opštinu Golubac po kojoj je dobila ime. Reč je o relativno nepoznatoj vrsti, koja je u 19. i prvoj polovini 20. veka izazivala pomor stoke,a bila je prilično opasna i po ljude, pa je nazvana i „leteća smrt“. 

Zbog pomora stoke, ali i ljudi, oko pojave golubačke mušice nastale su brojne legende, mitološke priče o rađanju iz aline ili aždajine utrobe. 
„U proleće su se iz golubačkih pećina dizali rojevi, nalik crnim oblacima, a vetrovi bi ih nosili po Podunavlju i Pomoravlju, sve do Makedonije i Bosne. ‚Leteća smrt‘ je napadala ljude, stoku, uvlačila se u nos i ždrelo, izazivala upale, otekline i uginuća. Odbrana je bila mazanje katranom i paljenje stajnaka“, pišu Jelena Bujdić Krečković i Aleksandar Repedžić u knjizi „Legende, mitovi i narodni običaji Đerdapa“.
Jedni pripovedaju da je neko odnekuda iz Srbije tjerao nekakvu alu, pa je stigao u Stigu (i od tada ostalo ime Stig, a to je ravnica u istočnoj Srbiji koja se prostire od ušća Mlave u Dunav pa do Gornjačke klisure) i ranio je, ali se ona opet otela i ranjena utekla u onu pećinu i ondje od rane lipsala, pa od nje one muhe da postaju. Pripovijeda se da su Nemci onu pećinu zaziđivali, ali kad dođe vreme da se muhe roje, zid se provali sam od sebe.
Dok je u Vukovim zapisima ubica ale ili aždaje nepoznati junak, postoje druge priče prema kojima je taj ratnik bio ili epski junak Miloš Obilić, ili Sveti Đorđe. Osim toga, postoje i priče da je ubijena troglava golubačka aždaja u stvari bila poslednja rečna aždaja u Evropi. Kada je ova aždaja ubijena, iz njenog tela izlegle su se golubačke mušice, a narod priča poetičniju verziju – da su ovi nesnosni insekti nastali od suza aždajinog mladunčeta koje je plakalo za ubijenom majkom.

Golubačke mušice gotovo da su potpuno istrebljene nakon izgradnje hidroelektrane „Đerdap“ 1972, ali su se pojavile ponovo 1999. godine, neposredno nakon NATO bombardovanja Jugoslavije.

Zbog toga ih u pojedinim krajevima, do kojih leti dolaze, nazivaju „klintonkama“ po američkom predsedniku Bilu Klintonu. Kako pojedini istraživači navode, pojedinci nazivaju ove mušice i „furkinistice“ po starim lovačkim pričama o mitološkom biću furke.
 Prema verovanju ovdašnjeg naroda Sveti Đorđe je negde u Stigu u borbi nadjačao aždaju, ona se dokopala jedne od golubačkih pećina i tu uginula, a iz njenog tela se legu golubačke mušice. Objašnjenja o nastanku i drugih toponima govore u prilogu ove legende o Svetom Đorđu, "...u Stigu je stigao aždaju a u Zviždu ju je zviznuo, te je ona pobegla u pećinu..". Priča dalje kaže da su se u proleće iz golubačkih pećina dizali rojevi, nalik na crnim oblacima, a vetrovi bi ih nosili po Podunavlju i Pomoravlju, sve do Makedonije i Bosne. 




14.08.2022.

Нема коментара:

Постави коментар

Koža pamti