Gradska biblioteka u Novom Sadu, smeštena na početku sadašnje Dunavske ulice broj 1, radi na tradiciji Srpske čitaonice novosadske, koja je osnovana 23. septembra 1845. godine. Smeštena je u zgradi koja je zadužbina Anke i Arse Pajević, izdavača, mecene i dobrotvora srpskog naroda. Velika ugaona kuća u Dunavskoj broj 1, bila je druga kuća izgrađena u toj ulici, podignuta krajem XVIII i početkom XIX veka. Ova kuća danas je pod zaštitom grada kao kulturni spomenik.
Arsa Pajević se bavio štamparstvom, knjižarstvom i izdavaštvom, a bio je aktivan i kao publicista i javni radnik. Najviše je upamćen njegov dobrotvorni rad. Čitavog života pomagao je sirotinju, mlade, novosadsku crkvenu opštinu, prijatelje i mnoge druge, a sa suprugom Ankom je najveći deo njihove imovine zaveštao Srpskoj pravoslavnoj velikoj gimnaziji u Novom Sadu i Srpskoj višoj devojačkoj školi.
Gradska biblioteka radi na tradiciji Srpske čitaonice te je zbog toga odabran 23. septembar 1845. godine kao njen rođendan, jer za to postoje i zvanični dokumenti koji taj datum i potvrđuju. Zahvaljujući dobrovoljnim prilozima uglednih ljudi i građana iz svih srpskih krajeva na balovima koji su u ovu svrhu i organizovani, omogućeno je osnivanje i rad Srpske čitaonice u Novom Sadu.
Postoje natpisi u staroj srpskoj štampi u kojima se navodi da su organizovani „Toržestveni balovi“ i da je prvi takav bal održan 14. avgusta 1844. godine na novosadskom strelištu. Cilj ovog bala bio je osnivanje srpske čitaonice. Zabava je kako se kaže bila čisto srpska, a značajno učešće u zabavi uzela je novosadska srpska omladina, skoro svo srpsko plemstvo Vojvodine, kao i tadašnji engleski konzul iz Beograda.
Osnivanje Čitaonice u Novom sadu, praktično je omogućio drugi bal koji je bio organizovan septembra 1845. godine. Nakon izbora prve uprave Čitaonice, ona 27. septembra te godine i počinje sa radom u tadašnjoj gostionici „Kod Fazana“.
Na mestu nekadašnje gostionice, sada se u Njegoševoj ulici nalazi muzička škola. Tadašnji fond koji je osnovan, posedovao je 1000 knjiga i 2000 forinti, osnivačkom skupu je prisustvovao mitropolit Josif Rajačić, a pročitana su i imena pokrovitelja i priložnika Čitaonice. Čitaonica je dugo bila sedište kulturnog života, ali i osnivač mnogih ustanova i zavoda. I onda se u njenim prostorijama 17. oktobra 1873. Godine, osniva „Novosadsko srpsko kolo“.
Čitaonica je bila otvorena za sve stanovnike Novog Sada, bez obzira na veru i naciju. U isto vreme ona je od 1905. godine postala prva ustanova u kojoj su u pogledu prava i dužnosti izjednačeni muški i ženski članovi.
U Čitaonici su se održavali i javni sastanci Srba zanatlija Novosađana, Skupština veslačkog, jahačkog i vatrogasačkog društva, kao i deoničara prve Bačke trgovačke i prometne Banke. Pod zaštitom Čitaonice, srpske devojke u Novom Sadu su organizovale „Devojačko i omladinsko kolo“. Iako je Čitaonica po nazivu bila Srpska, bila je otvorena za sve građane Novog Sada, bez obzira na naciju i veru.
Čitaonica je dala izuzetno veliki doprinos i kod osnivanja ženske čitaonice „Posestrime“. U Čitaonici je bio izuzetno dobro razvijen kulturno-zabavni život, jer su bile često organizovana sela, zabavne večeri pa i besede.
Među ustanovama kulture celog srpskog naroda, Čitaonica je bila posebno cenjena i sebi obezbedila ugledno mesto u gradu. Zbog Čitaonice se 1860-tih godina govorilo da je Novi Sad glavna Srpska varoš, jer u njoj živi 16.000 stanovnika od toga 9000 Srba, a zajedno sa drugim Slovenima 12.000. Novi Sad je u to vreme imao srpsku episkopsku stolicu, književno društvo Maticu, pozorišno društvo, veliku gimnaziju i naravno Čitaonicu. Danas centralni objekat Gradske biblioteke, 1870. godine bila je štamparija koju je osnovao Jovan Subotić i mesto izdavanja lista 'Narod'.
Pred početak Prvog svetskog rata u Novom Sadu bilo je i 14 štamparija, pa se govorilo da je Novi Sad mali Lajpcing, jer se štampalo najviše nemačkih knjiga.
Čitaonica čuva svoju samostalnost do 1958. godine, kada dolazi do spajanja sa bibliotekom „Đura Daničić“, reonskim bibliotekama grada, kao i pozajmnim odelenjem Matice Srpske. Od tada biblioteka u Novom Sadu dobija konačan način delovanja i oblik, koji danas ima kao Gradska biblioteka u Novom Sadu.
Novosadska biblioteka je stasala u jednu od najvećih javnih biblioteka pozamjnog tipa u zemlji. Gradska Biblioteka u Novom Sadu, ujedno je i jedna od najvećih u Vojvodini, ali i matična za Južnobački okrug. Biblioteka raspolaže sa preko 550.000 knjiga i časopisa na srpskom, mađarskom, slovačkom, rumunskom i rusinskom jeziku, kao i knjige na engleskom, francuskom, ruskom, nemačkom i drugim stranim jezicima. Jedinstvena je po ogranku "Trifun Dimić" u Šangaju koji je bogat knjigama na romskom jeziku. Godišnje se u Biblioteku upiše blizu 27.000 članova.
Primenom novih tehnologija u oblasti bibliotečkog poslovanja, korišćenjem štampanih i elektronskih resursa, Biblioteka danas posluje kao informacioni, obrazovni i kulturni centar, u službi velikog broja korisnika i uzima aktivno učešće u razvoju informacionog društva.
Нема коментара:
Постави коментар