среда

Etno naselje Vrdnička kula i sama Vrdnička kula

Istraživanja su pokazala da temelji Vrdničke kule potiču iz doba vladavine Rimljana. Smatra se da je osnovna funkcija tvrdjave bila zaštita Sirmiuma (Sremska Mitrovica), jedne od četiri prestonice Rimskog carstva, od napada osvajačkih naroda koji su nadirali iz pravca Banata i Bačke. Prema nekim izvorima graditelj kule bio je rimski car Probus već 287. godine. Ovo utvrdjenje staro je 17 vekova i kao takvo zaslužuje posebnu pažnju.  

Postoji legenda koja kaže da je u srednjem veku tvrđavom zapovedao vojvoda Mirko, koji je imao sina Radovana i ćerku Ikoniju. Sin Radovan je sedam godina ratovao i nije dolazio kući. Ćerka Ikonija je stasala za udaju, a bila je, u odsutnosti brata, vaspitavana kao muškarac. Dobro je trčala, bila vešta u mačevanju, streljanju iz luka. Ne znajući kome da je da za ženu, vojvoda Mirko pozove junake iz svih krajeva da se sa Ikonijom takmiče u trčanju sa jelenom, bacanju buzdovana i streljanju sokola. Ko joj bude ravan ili bolji od nje njemu će je dati za ženu.

Od svih junaka, pobedio ju je samo nepoznati delija sa čudnim odelom, dugim brkovima i bradom. Nezadovoljna tim neznancem, Ikonija je odbila da se uda za njega. Sipala je otrov u dva pehara sa vinom, koje su oboje ispili. Tada je neznani junak zbacio kabanicu, skinuo bradu i brkove i uzviknuo: "Sestro moja Ikonija, ja sam tvoj brat Radovan. Sve je ovo bila samo šala." Tog momenta oboje su pali mrtvi. Kada je to video, i vojvoda Mirko je od tuge i bola umro.

Bilo kako bilo, sa kule se pruža prelep pogled na Vrdnik, a po vedrom danu i dalje. Stepenice kroz šumu do kule daju poseban doživljaj i malo uloženog napora pri penjanju vredi. Sve se zaboravi pri pogledu na kulu i njene vidikovce. Jednom, meni nije bilo dovoljno da je posetim, pa verujem ni drugima, jer te prosto mami na ponovni dolazak.

Što se tiče etno sela, lepa zamisao, lepo izgleda ali ne mogu da izbrišem tugu u srcu zbog krčenja šume koja se desila da bi ovo selo nastalo. Teška neka vremena za naše prelepe šume, ali to ipak nije tema ovog teksta.















Нема коментара:

Постави коментар

Koža pamti