Novosadski građevinski preduzimač Imre Kicveger je sredinom 1894. godine počeo da gradi buduću kasarnu i završio je za dve godine.
Kasarna je u obliku ćirilićnog slova P podignuta u klasicističkom stilu s prepoznatljivim neorenesansnim detaljima. Ni danas se ne zna ime arhitekte ove građevine od 1.960 kvadrata. Jedna od mogućnosti je da je kasarna u Futoškoj u stvari tipski projekat po kome su podizani i drugi vojni objekti u Carevini.
U proteklih 120 godina u kasarni u Futoškoj bili su vojnici više država – Austrougarske carevine, Kraljevine Jugoslavije, okupacione fašističke Mađarske, zatim SFRJ, Srbije i Crne Gore te na kraju Srbije. Prvo se zvala “Honvedska kasarna nadvojvode Jozefa” pa “Kralja Aleksandra”, zatim “Maršal Tito” i na kraju “Dr Rudolf Arčibald Rajs”. U vreme ratova devedesetih godina jedno vreme kasarna je bila prazna, a zatim je počeo da pristiže narod iz Hrvatske i BiH.
Za vreme Drugog svetskog rata futoška kasarna bila je gubilište. Nema tačnih podataka o tome koliko je žrtava u njoj obešeno. Ono što se zna, to je da je narodni heroj Svetozar Marković Toza odveden na gubilište u futošku kasarnu 9. februara 1943. godine. Toza je uhapšen nakon što su otkrili bazu Pokrajinskog komiteta KPJ u Novom Sadu. Zajedno s Brankom Bajićem pucao je na policiju, ali je teško ranjen i uhvaćen. Nikad nije odao partijske drugove .
Šta će u budućnosti biti ova zgrada, ne zna se, ali propada kao i mnoge kasarne, što je velika šteta.
20.05.2022.
Нема коментара:
Постави коментар