среда

BELO BLATO

 Belo blato, smešteno na obodu Carske bare predstavlja jedinstvena mešavina nacija, jezika i kultura. Ovde žive Slovaci, Mađari, Srbi, Bugari ali i Rumuni, Slovenci, Makedonci, Romi, Hrvati, Rusi, Crnogorci, Mongolci, Goranci, Albanci, Grci.... Selo je dobilo naziv po specifičnoj boji zemlje-belom blatu. Drvored od Sibirskog bresta duž širokih ulica sela , deluje nestvarno. Po tom drvoredu bi mogli da im zavide mnogi gradovi. Roda je zaštitni simbol Belog Blata i svakog 19.marta se slavi njen praznik u selu.U centru sela nalaze se neobične figure od drveta, verovatno poznatijih stanovnika ovog sela. Skulptura Zuske iz Slovačke prikazuje ženu koja je došla da se bavi poljoprivredom. Iako je ovde zemlja lošeg kvaliteta, tek šeste, sedme kategorije, ona je od te zemlje svojim radom pokušala da napravi nešto. Mađar Šanjika došao je da se bavi ribolovom, a Dančo iz Bugarske da seče trsku. Tako je Belo Blato dobro poznato svakom ribolovcu, njegova zemlja plodonosna je za najupornije zemljoradnike, a postalo je selo kolevka trskarstva u staroj Jugoslaviji. Škola koja s razlogom nosi ime "Bratstva i jedinstva" puna je đaka.

 Svud okolo uličice su od kaldrme, kojima šetaju guske. Pravo vojvođansko selo. Ima i dve crkve, jedna je katolička, a druga evangelistička. Obe za katolike. U planu je izgradnja i pravoslavne crkve. Belo Blato svoje prve stanovnike dobilo je 1876. godine. Bilo je u njemu pre toga Nemaca, ali je suštinski prethodno pomenuta godina bila ključna za nastanak Belog Blata kakvo je ono danas. 
Belo Blato poznato je po festivalu kobasice i domaće rakije koji se održava u februaru. U ovom selu žene često idu na takmičenja u pravljenju kolača, i sve to po receptima svojih baka. Ove žene brendirale su i štrudle. Tajni recept kažu, ne postoji. Ipak, čarobni sastojak koji je utkan u nju, i zbog koje na štrudle dolaze i iz drugih gradova je - ljubav.
Meštani ovog mesta šalju jasnu i nedvosmislenu poruku svima- “svet je jedan i nedeljiv, mi smo postojani i ne delimo se”.















121.06.2022.

Нема коментара:

Постави коментар

Koža pamti