среда

IRIG

 Prvi put u dokumentima Irig se spominje 1225. godine. Sve do kraja XV veka prošlost Iriga malo je poznata.

Krajem XV i početkom XVI veka podižu se brojni manastiri koji predstavljaju najveći dragulj iriške opštine.
Irig je na veoma specifičan način bio "prestonica fruškogorskih manastira". Od ukupno šesnaest manastira, polovina se nalazi na teritoriji iriške opštine. Oko manastira nastala su skoro sva naselja današnje opštine Irig.
Irig je i prvi grad u Sremu koji 1760. godine od cara Leopolda dobija pravo na držanje dva vašara godišnje. To doprinosi razvoju zanastva i trgovine i snaženju ekonomske moći grada, tr postaje veliki centar trgovine i zanastva i ekonomski najznačajniji grad u Sremu tokom osamnaestog veka, te je sa ponosom nosio ime "Fruškogorska prestonica".

Oko Iriga i manastira Hopovo je 1770. godine zabeležena jedna retka i po svemu jedinstvena škola u narodu poznata kao "Guslarska škola" ili podrugljivo nazvana "Slepačka akademija", koja je trajala više od jednog veka. Nju su činili slepi guslari koji su svirali u gusle i pevali epske pesme.
U XVIII veku, Irig je imao više stanovnika nego tadašnji Beograd, ali se posle „iriške kuge“ više nikad nije oporavio. Zahvaljujući ekonomskoj snazi pre kuge i dobijenim privilegijama od Iločkog spahiluka i bečkog dvora, materijalni položaj Iriga se brzo obnavlja, ali mu je bilo potrebno pedeset godina da bi imao broj stanovnika koji je imao pre epidemije.

Osniva se i prva biblioteka 1829. godine, jedna među najstarijim u srpskom narodu, koja nosi naziv "Podluško-sremska biblioteka".

Godine 1842. u Irigu se osniva "Srpska čitaonica", kojoj se pripaja i ranije osnovana bibloteka.
U Irigu je 1929. godine osnovana "Fruškogorska voćarsko-vinogradarska zadruga", koja već iduće godine podiže iriški podrum. Zadruga će biti veoma zaslužna u obnavljanju proizvodnje voća i vinove loze ne samo u Irigu, već i na celom ovom području.

OŠ „Dositej Obradović” u Irigu je nedavno renovirana, te svojom lepom fasadom podseća na stara vremena. Zbog toga što je celokupna arhiva uništena tokom Drugog svetskog rata, nema pouzdanih podataka od kada škola nosi ime čuvenog srpskog prosvetitelja i reformatora Dositeja Obradovića. Jedini preostali dokument s datumom je knjiga pripovedaka Ive Andrića iz 1936. godine na kojoj se nalazi pečat sa tekstom: „Državna osnovna škola Dositeja Obradovića“. Raspoloživi podaci ukazuju na to da je škola nosila njegovo ime pre Prvog svetskog rata, a možda i ranije. 













20.03.2022.

Нема коментара:

Постави коментар

Koža pamti