недеља

Ta kaz'la sam

 Kaz'la sam stoput sebi- ta nećeš furtom mlatiti praznu slamu svojim divanom. Ne vole to svet, mani se ćorava posla... E ondak u ovoj mojoj ludoj banackoj glavi (uh taki mi nekad dođe da je rascopam) počnu da zuje 'iljade zolja, mozak se ugrije od silnih ideja za naredne priče. Id' u ocov, da prostite na 'sovanju, di se denula onak'a dobra duša kak'a sam bila? Eto, tako to biva kod meneka. I ondak, šta mogu drukčije nego da popustim i pišem po banacki. Ni mi je lako, sad vidite i sami. Numem se s' otim boriti, već metnem plajvaz u ruku i piši( zekim malo, pa kad volem, šta ću). Ko ne vole, niki ga ne tera da čita, pa jel te? De, metila sam kafu, odoh piti i dumati šta ću da vam još divanim...


03.11.2021.


Нема коментара:

Постави коментар

Koža pamti