недеља

POŠTANSKA ULICA

U Novom Sadu postoji mnogo ulica koje su veoma jedinstvene. Neke od njih zbog ljudi koji su tu nekada živeli, neke po specifičnim mestima na kojima su se skupljala određena društva, a neke po svojoj čarobnoj arhitekturi.

Kratka, ali sa bogatom istorijom je Poštanska ulica u Novom Sadu, koja je jedinstvena po svojim starim zanatskim radnjama i tome što je do 2011. godine bila dom bioskopa "Jadran" (koji je tu od 1940. godine, mada se tada zvao "Palas"). Tu su mogli da se gledaju holivudske komedije a kasnije i francuski novi talas. Godine 2011. objekti u vlasništvu Zvezda filma zvanično prelaze u vlasništvo grada Novog Sada i AP Vojvodine.

Ova mala uličica je i u zaleđini nekadašnjeg Norka (skraćenica nastala od Novosadska robna kuća, a u gradu su je tada šaljivo zvali "Nemoj Ovde Robu Kupovati"), sad renovirani "New Nork", velika kineska robna kuća. Dizanjem ovog objekta nakon mramornog nebodera, praktično je nestala jedna strana Poštanske ulice. Naziv je dobila po zgradi Mađarske kraljevske pošte koja je na istom mestu smeštena još od 19. veka.

Od starih zanata preživeli su obućar, šeširdžija i brica, a naknadno im se pridružila radionica gudačkih instrumenata. Znanje se prenosilo s kolena, na koleno, ali sada je pitanje dokle će izdržati. Nije stvar samo u dugoj tradiciji postojanja, ove zanatlije poznate su i po kvalitetu svojih usluga koji drže na visokom nivou mnogo godina unazadDanas, zanatlija je sve manje. U nekim malim mestima i selima, možda, opstaju kao porodični biznis, ali u gradovima retko gde možemo naići na ručno pravljene predmete i radnje koje datiraju iz prošlog veka.

Poštanska ulica u Novom Sadu i dalje čuva duh starog vremena, a vrata nekih zanatskih radnji i dalje su otvorena za kupce. Jedna od njih je i radnja "Kape i Šeširi Kovač" koja čuva svoju tradiciju skoro čitav vek. Kroz nju su prošli mnogi cenjeni ljudi, a za njihove radove zna skoro svaki Novosađanin. Radnja je osnovana 1927. i osnovao ju je Stevan Kovač, 1953. nastavio je sa radom njegov sin, a 2002. njegova unuka. Od samog osnivanja radnja radi bez prekida, te prelepe šešire sa najunikatnijim radom možete naručiti baš ovde.

Branislav Subotin je obućar i radionica se ovde nalazi od 1953. godine, snabdevala je kaubojkama pola Jugoslavije. Njegov deda je pokrenuo posao još 1935. godine, a radnja se prvobitno nalazila kod Socijalnog.

Upravo ovi zanati, koji svakodnevno prkose modernom vremenu, pokazuju onaj pravi novosadski inat i negovanje porodičnog nasleđa uprkos finansijskim izdacima. Pokazuju da i dalje umemo da napravimo razliku između onoga šta nam je važno i onoga šta nam je izuzetno važno

U Poštansku ulicu moguće je ući iz tri pravca. Sa strane Trga mladenaca, sa strane Sinagoge i sa strane glavne pošte.

Verovatno su stariji Novosađani najčešći prolaznici, barem u prepodnevnim satima, jer je tu smešteno Udruženje penzionera Novog Sada u zaista prelepom zdanju. 

Mogao bi da se oživi ovaj prostor, da Novosađani pokažu kakav biser imaju u srcu grada, da se postave klupe, napravi ulična galerija, moderno osvetljenje, da se ukrasi sa cvetnim žardinjerama..Sve bi to moglo, ali da li će neko prepoznati ovaj potencijal, ostaje da se pitamo.





28.10.2022.








Нема коментара:

Постави коментар

Koža pamti