уторак

Dvorac Kapetanovo

Dvorac Kapetanovo, još jedan je u nizu dvoraca koji se nalaze na teritoriji Vojvodine, a koji na žalost propada, iako kažu da je u fazi restauracije, veliki je potencijal za turizam. Nalazi se na teritoriji opštine Plandište, u ataru van svakog mesta na putu Zrenjanin -Vršac, nadomak naselja Stari Lec. Prelep je prilaz dvorcu kroz drvored, kao u bajci, a sam dvorac...pa ne znam da li se može rečima opisati, jer to treba videti. Mada zapušten, prilaz i vrt, kao i sam izgled dvorca još uvek daje sliku kakav je nekad  bio i kakav jeste i još uvek može da bude. Pravi dragulj. A gde je dvorac, tu uvek postoji i neka legenda.

Dvorac je sagradio ondašnji Župan Botka Bela 1904. godine. Sagrađen je sa idejom da liči na srednjovekovni zamak. Ima dva ulaza, a oko njega je bio prostran park sa fontanom. Dvorac je na licitaciji 1938. kupio bogati trgovac Franc Maj za miraz ćerki, koja ga je udajom donela poslednjem predratnom vlasniku Milanu Kapetanovu, po kome i danas nosi ime. Milan Kapetanov, je zadržao dvorac u svom vlasništvu do kraja drugog svetskog rata, kada mu je zakonom o nacionalizaciji oduzet. 

Kao pojava, Kapetanovo predstavlja redak primer "poljskih dvoraca". Položajem van naselja i arhitekturi primerenoj ovoj koncepciji, predstavlja izuzetno zanimljiv primer pseudosrednjevekovnog zamka.  Dvorac je spomenik kulture od velikog značaja i u fazi je renoviranja.

Dvorac na žalost još uvek nije otvoren za posetioce.

Legenda o ukletom dvorcu nas vraća u leto 1938. godine. Tada je još uvek njegov vlasnik bio pomenuti župan, koji se odao poroku kockanja. Avgusta meseca te godine je odigrao partiju, u kojoj je založio i ovaj dvorac. Ubrzo je i bankrotirao. Nije poznato kako je on prihvatio tu situaciju, ali legenda kaže da njegova supruga nije nikako prihvatala ideju da nemaju više ranije bogatstvo. Zato se baš u današnjem dvorcu Kapetanovo ubila. Tačnije, uzela je benzin, polila se njime i zapalila.

Kako navodi legenda, od nje nije ostalo apsolutno ništa, osim pramena kose.

Prema legendi, baš taj plamen plave kose je dugo posle toga bio uočljiv u okolini dvorca.

A da bi legenda bila još interesantnija, navodi se da se na dan Svetog proroka Ilije, koji se svake godine obeležava 2. avgusta, može videti i silueta jedne žene plave kose u dvorcu. I danas, kada kosci kose travu oko zamka, na njihovim kosama i grabljama se umesto trave ponekad nađe pramen plave kose. 











17.08.2023.

Нема коментара:

Постави коментар

Koža pamti