уторак

Gardoš

Gardoš je živopisno gradsko naselje u Zemunu, na brdu zvanom Gardoš, koji je sačuvao autentičan izgled sa malim kućama i kaldrmisanim uličicama i jedno je od najlepših gradskih celina u Beogradu. Ono obuhvata i srednjovekovno utvrđenje koje se nalazi na desnoj obali Dunava. 

Istorija Gardoša počinje veoma rano, još u peirodu nolita. Veliki broj predmeta koji su nađeni prilikom arheoloških istraživanja svedoče o tome da je na ovoj lokaciji postojala naseobina u doba stračevačke i vinčanske kulture. Kako je vreme je proticalo, sa njim su se menjali i narodi koji su nastanjivali ovo mesto, koje je očigledno bilo plodonosno. Veruje se da je Zemun dobio naziv po zemunicama, tipu kuća koji se nekada ovde gradio. Ali za Gardoš ne postoji samo jedan podatak koji svedoči o nastanku imena, ali postoje građevine koje govore o prošlosti. Među njima je najistaknutija tzv. Gardoš kula, sa čijeg vrha je ponosno širio krila turul-mađarska mitska ptica slična sokolu. Zapisano je da je turul imao raspon krila od četiri metra. Zvanično nosi naziv Milenijumska kula, ali je mnogo prepoznatljivija po drugom nazivu, Kula Gardoš. Taj naziv nosi iz razloga što je jedna sedam spomenika potpuno različite arhitekture kojim je Ugarska htela da obeleži svoju hiljadugodišnju državnost. Naime, prema legendi, Mađarska je nastala spajanjem sedam plemena pa je zbog toga bilo simbolički važno podići i sedam spomenika. Dva posvećena ovoj godišnjici izgrađena su u Mađarskoj, u gradovima Opustaser i Panonhalm, dva u današnjoj Slovačkoj u gradovima Nitra i Devin, jedan u Ukrajini, kod grada Muhatčevo, jedan u Rumuniji, kod Baroševa i ovaj sedmi koji je Zemunska kula i jeste se nalazio najjužnije. Centralni Milenijumski spomenik podignut je u Budimpešti i nalazi se na Trgu heroja. Milenijumske kule su Mađari podigli 1896. godine. Gardoš kula danas je jedna od dve u potpunosti sačuvane kule iz tog perioda, zapravo jedina je ostala sačuvana od svih spomenika izvan današnje Mađarske, jer Kule u Slovačkoj, Ukrajini i Rumuniji više ne postoje. Uzvišenje na Gardošu se smarta odličnom pozicijom za osmatračnicu, to su znali narodi koji su svoje tvrđave postavljali upravo ovde. Kula je visoka 36 metara i otvorena je za posetioce. Sa nje se pruža pogled na Kalemegdansku tvrđavu, Zemun, Dunav, glavna obeležja Beograda. A u samoj kuli se često održavaju izložbe, kao i kulturni događaji, u okviru ateljea i galerije Čuburilo. Stalnu postavku čini izložba posvećena liku i delu Milutina Milankovića. U srednjovekovnoj kuli koja se nalazila na mestu današnje Gardoš kule, poginuo je Janoš Hunjadi, poznat i kao Janko Sibinjanin, madjarski vitez i veliki borac protiv Osmalija. Zbog njegovog viteštva, srpski narod je Gardoš kuli nadenuo i ime Kula Janka Sibinjanina. Od 1948. godine tvrđava Gardoš uvrštena je na listu Spomenika kulture i nalazi se pod zaštitom zvaničnih institucija.

Brojne zemunske urbane legende vezuju se za ovu kulu. Najpoznatija je legenda o misterioznim podzemnim tunelima koji spajaju Gardoš i Beogradsku tvrđavu. Ulaz u ovaj legendarni tunel nalazi se, po pričama Zemunaca, baš ispod ove kule, koja predstavlja čvorište tajanstvenih mitskih podzemnih puteva.

Zemunska tvrđava potiče iz ranog srednjeg veka (izvori je pominju već u IX veku) i smeštena je na današnjem Gardošu. Od nekadašnjeg utvrđenja se očuvala samo četvorougaona citadela, u čijem središtu je 1896. godine podignuta tzv. Milenijumska kula.

Zemunsko utvrđenje se prvi put pominje u IX veku, a krajem XI veka je stradalo pod naletom krstaša Prvog krstaškog pohoda. Tokom prve polovine XII veka, često se pominje u vezi sa vizantijsko-mađarskim ratovima, a vizantijski hroničar Jovan Kinam navodi da su Mađari 1127. godine zauzeli Beogradsku tvrđavu i od njenog kamenja podigli Zemunski Grad. U sklopu napada na Beograd 1521. godine, Osmanlije su opsele i Zemun, koji je zauzet 12.07. posle jakog otpora koji su pružili njegovi branioci predvođeni Markom Skoblićem. Samo utvrđenje se pominje 1609. godine, a tokom XVIII veka je već bilo u ruševinama. 

Ovo je predivno mesto sa predivnom energijom, odakle se čovek uvek vrati ispunjeniji i obnovljeniji, idealno mesto da pobegnete od svih problema. Gledate tornjeve, kulu, zvonike, krovove, jednu istoriju. Neopisiv je osećaj kada znate da    su u pogledu na reku Dunav ovde uživali i Kelti, Rimljani, Ugari, Turci... 














12.07.2023.

1 коментар:

Koža pamti