среда

Bajka o Snežani

Bajka o Snežani je svima poznata - lepotica, princ, zla maćeha, otrovna jabuka, patuljci… “Snežana” (poznata i pod naslovom “Snežana i sedam patuljaka” ili “Snjeguljica”) je izvorno nemačka bajka. Ovu Bajku o Snežani, su napisali braća Jakob i Vilhelm Grim, a objavili su je 1812. godine u prvom izdanju njihove zbirke “Dečje i domaće bajke”. Od tada je nekoliko puta menjana da bi konačnu verziju dobila 1854. godine. Međutim, tek nakon Diznijeve ekranizacije iz  1937. godine, postala je bajka koja je ulepšala detinjstva generacijama dece. Malo ko zna da su originalnu priču braća Grim, po svoj prilici, zapisala prema sudbini jedne stvarne princeze ili možda još jedne. Ima dosta nagađanja o tome.

 Danas je najprihvaćenija teorija nemačkog istoričara Ekharda Sandera koju je objavio 1994. godine u knjizi “Schneewittchen: Märchen oder Wahrheit?” (“Snow White: Fairy Tale or Truth?”).  Po Sanderu, lik Snežane zasnovan je na liku grofice Margaret von Valdek. Margaret je bila ćerka grofa Filipa IV rođena 1533. godine, koje je bila nadaleko poznata po svojoj lepoti. 

Margaret je bila tek devojčica kada se njen otac, udovac, ponovo oženio. Zbog neslaganja sa maćehom, Margaret su poslali da živi u malom rudarskom gradu Valdek na severozapadu Nemačke. Kada joj je bilo 16 godina Margaret je otac poslao u Brisel, na dvor Marije od Ugarske koja je bila upravitelj Holandije i sestra španskog kralja i cara Svetog rimskog carstva Karla V. Lepotica je odmah privukla pažnju dvorjana i mnogi su se otimali za njenu naklonost, ali ona se zaljubila, ni manje ni više, nego u prestolonaslednika, Karlovog sina princa Filipa. Navodno, ni on nije bio imun na prelepu kneginju i između njih je ubrzo po upoznavanju buknula romansa. Nažalost, priča nije imala srećan kraj. Margaret je umrla od misteriozne bolesti u 21. godini. Navodno, otrovana je i bila je žrtva dvorskih intriga nekoga kome se nije sviđala mogućnost da baš ona postane kraljica Španije.

Iako ova priča nikada nije dokazana, u njoj jedno je sigurno - iza zavere nije stajala maćeha jer je 1554. kada je Margaret umrla, i ona već odavno bila pokojna!  Postoji još jedna sličnost sa bajkom. Naime, u rudnicima kojima je rukovodio njen otac radila su uglavnom deca, pa je to mogla biti inspiracija za patuljke koji se pominju u bajci. Kao i u priči, i ova deca su kopala po ceo dan u rudnicima i živela u zajedničkim kućama napravljenim specijalno za njih.  

Još jedna istorijska ličnost moguća je inspiracija za bajku o Snežani - Marija Sofija fon Ertal. Ona je živela u Nemačkoj u 18. veku i bila je ćerka zemljoposednika princa Filipa Kristofera fon Erthala. Nakon smrti njene majke, otac se ponovo oženio i to groficom Klaudijom Elizabet Marijom fon Veningen. Pričalo se da ona nije podnosila muževljevu decu iz prvog braka, a da je naročitu netrpeljivost pokazivala prema Mariji. Međutim, ako je Marija i bila lepa, o tome danas nema pomena u istorijskim izvorima, a nema zapisa ni o tome kako je umrla. Grob joj je pronađen tek 2019. godine.

Ipak, postoje sličnosti sa bajkom, jer nedaleko od zamka u Loru gde je porodica živela nalaze se ulazi u srednjovekovne rudnike. Ti otvori toliko su mali da su u njih mogli da uđu samo deca ili - patuljci. Osim ovoga, postoji još jedna veza. Zamak je danas muzej, a svi koji ga posete mogu da razgledaju i čuveno “magično ogledalo”. Marijin otac kupio ga je svojoj drugoj ženi i na njegovom ramu i danas su čitljivi natpisi - “Samoljublje” i “Ona je lepa kao svetlost”.  

Priče koje znamo iz detinjstva nisu ni blizu njihovoj prvobitnoj formi: do nas su došle pročišćene verzije prikladne za mališane. U originalnoj verziji zla kraljica nije maćeha već - majka. Grimovi su promenili ovaj detalj kasnije jer su na majčinstvo gledali kao na svetinju. Princ, opčinjen njenom lepotom, od patuljaka traži da je nakon smrti stave u kovčeg koji potom nosi kući gde da čuva i pomera da bi princ mogao da uživa u pogledu na lepu Snežanu. Napokon, sluga, umoran od nošenja kovčega tamo-vamo, udara Snežanu po leđima i ona iskašlje zalogaj otrovne jabuke koji joj je zapeo u grlu. Priča ima "srećan" kraj: naime, pored toga što se ona i princ venčavaju, tokom slavlja zla kraljica a njena majka primorana je da obuje usijane gvozdene cipele i da pleše bez prestanka dok joj ne izgore stopala te umre u najgorim mukama. Vremenom je i ovaj surovi kraj bajke, promenjen i prilagođen najmlađim čitaocima.

Mogućnost da je Sofija bila model za luk Snežane, povećava i činjenica da su braća Grim dugo živela blizu mesta Hanau, koje je udaljeno 50 kilometara od Lora na Majni.

Tokom 1980-ih lokalni istoričar Karlhajnc Bartels istraživao je da li između Sofijinog života i bajke postoje sličnosti. Sofijin otac, plemić Filip Kristof fon Ertal, ponovo se oženio posle smrti prve supruge. Sofijina maćeha važila je za dominantnu ženu koja favorizuje sopstvene ćerke. Lor je bio poznat po proizvodnji predmeta od stakla i ogledala. Sofijin otac bio je vlasnik fabrike ogledala, a u muzeju u tom gradu ponosno je istaknuto jedno od njih. U bajci se pominje i strašna šuma. Blizu Lora postoji šuma koja je u to vreme poznata po opasnim divljim životinjama, kao i pljačkašima koji su vrebali. Snežana je trčala preko sedam gora pre nego što je došla do kolibe u kojoj žive patuljci. Oni su radili u rudniku, a nedaleko od Lora zaista je postojao rudnik. Patuljci i/ili deca su u to vreme zaista radili u rudniku i nosili su zaštitne ogrtače. Neki značajni delovi bajke očigledno nisu nastali na osnovu detalja iz Sofijinog života - stakleni kovčeg, otrovna jabuka i princ spasilac. Sofijin život nije imao srećan završetak kao u bajci - oslepela je u mladosti, a umrla je neudata u manastiru, u 71. godini. Nekada davno, muzej u šarmantnom nemačkom gradiću dobio je davno izgubljenu nadgrobnu ploču. Na toj ploči stajalo je ime Marija Sofija fon Ertal, baronica koja je, kako se veruje, poslužila braći Grim kao inspiracija za bajku Snežana i sedam patuljaka. Sofijina je dugo stajala u staroj crkvi u Bambergu koja je potom srušena, kaže Kempkens. Nakon toga ploča je bila postavljena na zidu bolnice koju je osnovao Sofijin brat. Kada je na tom mestu, tokom 1970-tih, izgrađena nova klinika, ploča je skinuta, a čuvala ju je jedna lokalna porodica koja ju je kasnije poklonila muzeju u Bambergu u južnoj Nemačkoj. Na nadgrobnoj ploči piše:„Ovde počiva plemenita heroina hrišćanstva, posle pobede vere spremna na preobraženje i uskrsnuće". Poruka je značajna i zbog činjenice da u vreme kada je Sofija živela, žene obično nisu imale nadgrobne spomenike i ploče.  

Margaret ili Sofija ili možda neka sasvim druga devojka iz daleke prošlosti, ko god da je poslužio braći Grim u pisanju Bajke o Snežani i sedam patuljaka, omogućila je da ova i mnoge druge bajke obeleže detinjstva generacijama dece. 



15.03.2023.

Нема коментара:

Постави коментар

Koža pamti