понедељак

JOŠ JEDAN TEKST O MELANOMU



 Ranije sam volela da pišem pesme, sastave, a onda sam prestala.
Ranije sam uživala da boravim u prirodi, a onda sam prestala.
Šta se desilo pa sam prestala da radim i uživam u stvarima koje me ispunjavaju? Odrasla sam, sustigle me obaveze i nerviranja oko svakodnevnih problema...Kako preživeti sa platom, obezbediti detetu koliko-toliko normalan život, platiti račune i slično? Kao da je prešlo u naviku svo to nerviranje. Jednom kad počneš, neumeš da se zaustaviš. Sekiraš se i zbog toga što Mađarska nema more...Sve dok ti se ne desi nešto stvarno lično, nešto što može da ti ugrozi život, onda shvatiš šta su stvarni problemi i koji su pravi prioriteti.
Meni se desio melanom...i hvala mu na tome jer me je vratio pravim vrednostima u životu. Otvorio mi oči, kako se to kod nas u narodu kaže. Sad ponovo radim ono što volim i uživam u životu! Ponovo pišem, ponovo pravim izlete u prirodi i sve to smatram svojom terapijom.
Moj život sa melanomom je sada puno obazriviji, više obraćam pažnju na sebe, svoje zdravlje i zadovoljstvo. Izbegavam negativne ljude, a sama se trudim da mislim što pozitivnije.
Postala sam sebičnija? Ne! Samo ugađam sebi i shvatam šta je prava vrednost u životu.


16.05.2020.

Нема коментара:

Постави коментар

Koža pamti